Unkašević: Vakcinacija je jedini način da se zaustavi virus

Barane koji se kao pripadnici prioritetnih grupa javljaju u Higijensko-epidemiološku službu Doma zdravlja, dočeka osmijeh Branke Unkašević, generacijama prepoznate po „lakoj ruci“ prilikom davanja vakcina. Ona se iz penzije vratila da pomogne kolegama i tu je i danas.

„Dvadesetpetog januara na poziv direktorice Doma zdravlja, dr Branke Purlija, sam se vratila“, kaže naša sagovornica, a na konstataciju da je, s obzirom da je u penziju otišla u decembru, bilo kao da je na godišnjem odmoru, odgovara:

„Nije mi bio baš neki odmor, jer sam imala drugih obaveza. U tom momentu mi se muž razbolio, dobio je koronu i onda sam praktično njega liječila, nije smješten u bolnicu nego je ostao na kućnom liječenju“, objašnjava ona.

Na pitanje kako je odlučila da bude zdravstveni radnik, kaže da je tada imala potpuno druga interesovanja. „Igrom slučaja, te godine se otvorio smjer za sanitarne tehničare, to mi je bilo primamljivo, jer se govorilo da ćemo imati posao, kao prva generacija. To je jedan razlog, a drugi je što nisam morala da idem od kuće, iz Podgorice“.

Čitav radni vijek proveli ste u HES-u?

Čitav radni vijek, s tim što sam godinu i po radila u mikrobiološkoj laboratoriji, to je bio početak mog radnog staža u barskoj bolnici. Radila sam šest mjeseci na Institutu za javno zdravlje koji je tada sprovodio projekat „Prevencija za sve“, sa kompletnim ljekarskim pregledima isprogramiranim za starosnu dob ljudi od 60 godina. Na žalost, taj projekat nije zaživio u Crnoj Gori, od tog momenta se i prestaje sa preventivnim pregledima.

U vrijeme kad ste počinjali u HES-u vakcinisali ste sve generacije stanovnika, pomorce, ljude koji putuju?

Moj početak u HES-u vezan je za pokojnog dr Petra Vuksanovića, koji je bio načelnik. Tada je ova služba imala odsjeke epidemiologije, zdravstveno vaspitanje, dezinfekciju, statistiku, prvi u Crnoj Gori imali smo otvorenu telefonsku liniju i savjetovalište za borbu protiv side. Međutim, dolaskom izvjesnih stručnjaka u Ministarstvo zdravlja ukida se i zdravstveno vaspitanje i zdravstveno prosvećivanje i mi se svodimo, odnosno ostaje higijena i epidemiologija. U sklopu epidemiologije ostaje vakcinacija i ja od tog momenta radim vakcine za međunarodni saobraćaj i masovne vakcinacije, koje su se tada sprovodile za gripu, kad smo mi na odjeljenju davali u toku jednog dana 700 do 800 vakcina. Za sedam dana smo znali da vakcinišemo populaciju od nekih tri hiljade Barana.

 

Bije vas glas da imate „laku ruku“.

To je stvarno prednost masovnih vakcinacija, jer pored tih masovnih vakcinacija u Domu zdravlja protiv gripe, radili smo i vakcinacije djece na terenu, po školama – kompletnu Krajinu, Virpazar, Ostros, Mrkojeviće i sve škole po Baru.

Vi pamtite i vrijeme Variole vere?

Da, sjećam se Variole vere, bila sam učenica četvrtog razreda Medicinske škole i oba odjeljenja četvrte godine bila su angažovana, u startu, za pisanje i vođenje evidencije, međutim, kako je vrijeme odmicalo i kako je profesor sa kojim sam ja u tom momentu bila na terenu, dr Novica Vujošević, vidio da ja mogu i da vakcinišem, postala sam jedan od članova koji je vakcinisao, i to na granici sa Albanijom.

To je i primjer kako vakcinacija može brzo da se odradi…

To je primjer kako smo funkcionisali dobro i bez mobilnih, instagrama i fejsbooka. U tom momentu, za sedam dana, mislim, vakcinisano je kompletno stanovništvo tadašnje Jugoslavije.

Tada nije bilo, kao danas, antivakserskih pokreta, koji za probleme u razvoju djece krive vakcine, sada se plaše posljedica vakcine protiv korone…

U to vrijeme nije bilo nikakvih antipropagandnih informacija. Kompletne porodice, na granici Albanije, iz sela koja su tada bila neemancipovana, dolazile su na vakcinu-đed, baba, otac, majka, djeca, svi su dolazili na punkt da se vakcinišu bez ikakvih pitanja. Oni su znali da to treba da se uradi. Znali su da je to jedini način zaustavljanja epidemije. Mislim, nisam obnavljala znanje, da je smrtnost od Variole vere 80%.

Sada ponovo vakcinišete Barane

Sadašnja situacija je ista kao kad je bila Variola vera i preporučujem i molim sve svoje sugrađane da shvate da je to jedini način da se zaustavi ovaj virus. Jedini način da skinemo maske, da možemo da se družimo, da možemo da se zagrlimo, da možemo da poljubimo svoje unuče, dijete, roditelje… jer ako se ne vakcinišemo i ako vakcinacija ne bude uspješna ovo će trajati dugo. Nemojmo da uzmemo sad da će to baš da prestane sa vakcinacijom, još uvijek nije dokazano koliko podržava stvaranje antitijela u organizmu, ali i ako budemo primali jednom godišnje tu vakcinu, kao što primamo za sezonski grip, i to je veliki uspjeh. Jer, ko primi vakcinu za sezonski grip i ako se razboli, preboluje u lakšem obliku nego ljudi koji nisu vakcinisani.

Ako ni od čega drugog, onaj ko se vakciniše treba da zna da se spašava bolničkog liječenja, mogućeg respiratora ili tome nečeg sličnog.

Preporučila bih svima koji su protiv vakcinacije da pitaju nekog ko je bio i ko se izvukao iz bolnice, sa respiratora ili sa kiseonika, da ga pita kako to izgleda, kako bole pluća, kako se ljudi bore za vazduh, kako je to jedna teška i opaka bolest. To treba svi da shvate, štaviše, mislim da bi trebalo, kao što je u startu bilo, čuti iskustva pacijenata.

U HES-u ste vakcinisali mnogo barskih pomoraca i putnika. Kako se oni odazivaju na poziv za vakcinaciju?

Prije nekoliko dana je objavljeno da primamo kao prioritetnu grupu sve pomorce. Odazvali su se, jer im to treba za putovanje, ali oni se namjenski odazivaju i namjenski se vakcinišu. Oni isprogramiraju svoju vakcinu i revakcinu da im se uklopi u vrijeme kad će da se ukrcaju na brod, da bi imali što više antitjela i da bi vakcinu iskoristili na pravi način radi posla. Oni su i čekali da dođe Astra Zeneka ili neka vakcina koja je međunarodno priznata, zato su i čekali dok nismo dobili Astra Zeneku.

Kad smo već kod različitih vrsta vakcina – u principu, one sve odrađuju isti posao, čemu onda strah od pojedinih vrsta?

Trenutno ovo što se dešava, neke male manipulacije, možda male, možda velike… Ja smatram da svi naučnici na svijetu koji se bave prevencijom bolesti trebalo bi da pođu od sebe i da ne prave nikakve pogrešne poteze.

Već ste savjetovali Baranima da treba da prime vakcinu, da na taj način zaštite sebe i svoje bližnje i tako omoguće da konačno, poslije više od godine, normalno živimo.

To je jedini način, trenutno – vakcinacija. Nama je nuđen i najjeftiniji mogući način – pranje ruku, distanca, maska. To je jako jeftino, ali i efikasno. Međutim, mi smo takvi ljudi, tako nešto imamo u sebi, ne pridržavamo se toga što nam neko kaže. Dok, na primjer, mogli smo to vidjeti na medijima, kad u Kini jedamput kažu –nosite masku- to je za njih zakon. A kod nas, nebrojeno puta su ponavljali, svi redom – nosite masku, perite ruke, držite distancu. To je jeftino, a efikasno. Možda smo malo zaboravili da promovišemo higijenu i to je možda greška u zdravstvu. Jer, medicina počinje od higijene. To treba početi od vrtića, osnovne škole i prenijeti u porodicu, ali očigledno da smo to nešto zaboravili.

Kakav je vaš utisak, koliko ljudi imaju osnovnih medicinskih znanja?

Nažalost, misle da imaju, čitajući internet  i raznorazne portale misle da su, čitajući to, postali ljekari, što nije moguće. Ljekar se postaje školovanjem, to mora da se naglasi, ne preko interneta, ne na daljinu, ne preko časopisa, nego se mora ići u školu, učiti, školovati se, ući u bolnicu, u operacionu salu, u laboratoriju, da se nauči. Što se tiče medicinskih nauka, ništa se ne može naučiti preko interneta i bez kontakta sa stvarnošću.

Jedan broj vaših kolega iz Doma zdravlja i bolnice odbolovao je koronu. Da li su se oni vakcinisali?

Vakcinisali su se svi oni kolege i koleginice kojima je prošlo 90 dana od otkrivanja infekcije. Oni su se vakcinisali. Ima, međutim, kolega i koleginica koji imaju antitijela i koji još nijesu došli u fazu da treba da se vakcinišu, ali će se sigurno vakcinisati.

Zdravstveni radnici, oni koji rade sa bolesnim od korone i oni koji su na prvoj liniji fronta, svjesni su i daju primjer kako se treba ponašati kad je ovakva situacija.

Svjesni su da treba da se vakcinišu, jer su vidjeli kako prolaze ljudi koji dobiju koronu, koji su to bolovi, koje su to patnje, koje posljedice. Posljedice ostaju, to je sigurno, jer virus kad napadne organizam napravi ršum, bilo da je korona virus, bilo da je virus gripa, koksaki, bilo koji drugi virus, on ostavlja trajne posljedice u organizmu. Što nam je činiti? Vakcinisati se i držati imunitet na visokom nivou. Nažalost, za držanje imuniteta na visokom nivou treba da je i mnogo bolji standard.

Branka Unkašević ističe da se sve nuspojave vakcina bilježe u protokol, a dodaje da je više nuspojava bilo na rusku nego na Astra Zeneka vakcinu. Objašnjava to ovako: svaki lijek ima nuspojave, ali mi biramo da pijemo taj lijek jer je korist od njega mnogostruko veća od eventualnih, u malo slučajeva zabilježenih nuspojava.

Njen recept za zdrav život je sport. „Trčala sam, igrala folklor, rukomet u tadašnjoj titogradskoj ’Mladosti’, imala svoj fitnes klub u Baru. Sve sam to prenijela na svoje kćerke,“ ističe naša sagovornica. Ona je, između ostalog, višegodišnji volonter Crvenog krsta.