Pavle Vidov Mijović

21. juna 1914. u crmničkom selu Brijege Opština Bar rodjen je Pavle Vidov Mijović. Studirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu i bio istaknuti aktivista u studentskom pokretu. Jedan je od organizatora julskog ustanka 1941. u svome kraju. Početkom avgusta pao je u ruke okupatoru i bio u logor u Albaniji ali je 1.marta 1942. na traženje partizanske Komande zamijenjen za zarobljene Italijane. Na dan formiranja IV crnogorske proleterske brigade bio je u njenom sastavu. Čitavo vrijeme rata bio je na raznim rukovodećim dužnostima u vojnim jedinicama ili na teritoriji Bosne. Učesnik je I Kongresa ljekara i medicinara Jugoslavije 1942. Poslije rata radio je u diplomatiji u raznim zemljama, a od 1952. bavio se naukom i vršio geološka istraživanja u Starom Baru, Ulcinju, Kotoru, Budvi, Titogradu idr. O tim istraživanjima objavio je više naučnih studija. Doktor je istorijskih nauka od 1958. Napisao je 25 knjiga i preko 250 članaka i rasprava iz oblasti istorije umjetnosti, arheologije, enciklopedijske, naučne, eseistike i istorije. Nekoliko radova iz ovih oblasti posvetio je Baru i okolini, a poseban je njegov doprinos pisanju monografije „Virpazar-Bar-Ulcinj“ .Od 1985. član je Crnogorske akademije nauka. Osnivač je i dugogodišnji predsjednik Crnogorskog PEN centra i Matice crnogorske. Bio je i profesor istorije umjetnosti i dekan Kulturološkog fakulteta u Cetinju. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više domaćih i stranih odlikovanja i priznanja, medju kojima i 13.julske nagrade. Umro je 6.februara 1996. i sahranjen u mjestu rodjenja. U NOR-u je poginula njegova sestra Danica, a brat mu Velimir nosilac je Partizanske spomenice 1941.