XIX vijek

Privreda i opšti uslovi života u Baru su se u XIX vijeku nalazili pod udarom dviju moćnih stihija-zavisili su od kretanja zaraza i zemljotresa. Kuga je 1812 i 1832 harala od Carigrada do Podgorice. Jedna jača epidemija obuhvatila je skadarski kraj i zetsko primorje u prvoj polovini 1835 godine.Kolera se 1855 pojavilla u Skadru , a septembra 1865 u Draču. Dvije godine ranije žarište goveđe kuge nalazilo se u srednjoj Albaniji.U Bar, kao i u druge luke zaraza je stizala karavanima i trgovačkim espapom.

Da bi se ograničile zaraze u Baru je maja 1838 osnovan lazaret. Bio je to drugi po redu u Turskoj, poslije carigradskog (1837), ali prije solunskog (novembra 1838).Iz ovog podatka se može zaključiti kakav je značaj turska vlada pridavala barskoj luci(1) Za prvi veći objekat pod Volujicom smatra se karantinska zgrada, iz turskog doba, na šest metara od mora. U njoj su bili za vrijeme Cme Gore smješteni parni kotao i aparati za parnu dezinfekciju, nabavljeni iz Trsta. Sprovođena je veoma rigorozna kontrola zbog zaštite od zaraznih bolesti, a u restauriranoj zgradi su živjela dva zdravstvena službenika. Za vršenje i nadzor pomorsko-zdravstvene službe na Crnogorskom primorju bio je određen ljekar, koji je pregledavao brodove na Valdanosu, Pristanu i Ulcinju. Vodio je računa da svi pomorci budu vakcinisani, a vodio je i kontrolu prometa stoke.(4)

Februara 1853 zaveden je sanitarni nadzor i u Ulcinju. (1)

Grad Bar, podignut 4 kilometra od mora, nije bio tipicni primorski grad, ali je zahvaljujuci blizini pristanista ucestvovao u pomorskoj trgovini. Krajem srednjeg vijeka barska luka bila je utvrdjena i imala je potrebna spremista za robu. Barani nijesu bili pomorci, pa su bili prinudjeni da koriste usluge dubrovackih, kotorskih i drugih brodara.
Engleska je jos 1850. godine trazila dozvolu od Turske da u Skadru osnuje slobodnu carinsku zonu i da strani brodovi pod povoljnijim uslovima ulaze u luku Bar. Upravo te godine engleski brodovi su u vecoj mjeri poceli da pristaju uz barsku obalu. Medjutim, ideja Engleza nije realizovana jer je Turska, zbog znacaja barske luke, namjeravala da je utvrdi i pretvori u ratnu luku, preko koje bi priticale vojne snage za borbu protiv Crne Gore.
Zatvorena u svoja brda i odsjecena od svijeta, Crna Gora je nastojala da dobije izlaz na more. Trazila je 1867. godine od Turske da joj dodijeli jednu uvalu u Spicu ili Canju, gdje bi se izgradila crnogorska luka, na kojoj bi se vila francuska zastava. Otomanska Carevina to nije dozvolila, pa je Crna Gora bila prinudjena da oruzjem za sebe izbori djelic mora.
Crnogorci su osvojili Bar 1878. godine, ali su pomorska prava Crne Gore bila ogranicena jos tridesetak narednih godina. Prema cl. 29. Berlinskog ugovora, Crna Gora nije smjela drzati u barskoj luci ratne brodove, a luka Spic sa utvrdjenjem Haj-Nehaj ostala je u austrijskim rukama. Austro-Ugarska je takodje imala pravo sanitarne i policijske kontrole u barskoj luci.

Radi osiguranja prava i bolje organizacije posla u lukama, Crna Gora je osnovala kapetanstva luka. Za luckog kapetana na Pristanu postavljen je 1879. Antun Zakarija iz Stona, austrijski drzavljanin koji je od crnogorske vlade primao platu od 2.400 forinti u srebru.Cim je dobio telegram o postavljenju, Zakarija je iz Trsta parobrodom otputovao u Budvu, a zatim nastavio brodicom na vesla, jer tada parobrod nije pristajao u Baru. On je u pismu ministru Masu Vrbici naveo sta treba obezbijediti za normalan rad kapetanstva luke. Kao prvo, trebalo je na licitaciji otkupiti privatnu kucu Luke Trcete, a zatim je popraviti. Neophodno je bilo popraviti i karantinsku zgradu, koja se takodje nalazila na pristanistu. Drveni gat za vrsenje trgovackih operacija bio je sasvim dotrajao, trebalo je izgraditi novi, od kamena, i to prema istoku, kako bi brodovi bili zaklonjeni od vjetrova i valova. Fenjer na Volovici /sada Volujica/ nije nasao jer su ga, kako mu je kazao kapetan Ilija Stanisic, odnijeli Turci pri povlacenju. Prilozio je nacrt fenjera sa potrebnim podacima koje je uz narudzbu trebalo poslati u Trst. Trebalo je jos nabaviti namjestaj, stampati formulare, izraditi grb, pecat, zastave. dr.

Svetionik na Volujici

U Bar je 1880, kao prvi ljekar sa Cetinja upućen turski vojni ljekar Dr J. Teodiorides , Grk, zarobljen na Vučjem Dolu. On je ostao u Baru i 1981 godine, jer ga vidimo među osnivačima „Barske narodne čitaonice.Nešto kasnije on je premješten u novoosnovanu bolnicu „Danilo I“, na Cetinju Tokom 1891. godine publikovan je prvi “Sanitetski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru”, a po njegovom izdavanju postavljani su prvi ljekari u većim varošicama tada još administrativno nepodijeljene crnogorske države (Podgorica, Nikšić, Bar, Ulcinj, Kolašin). Krajem 1884. godine za okružnog ljekara u Baru postavljen je dr Filipović, koji je služio na Cetinju1882 godine , a za ljekara u Baru određen1884 . Dr Đorđe Filipović, jedan od prvih Crnogoraca koji je diplomirao u Moskvi.Dr Filipović je imao i priručnu apoteku.Ne zna se tačno koliko je Dr Filipović ostao u Baru i ko je posle njega došao.Predvidjeno je bilo da se u Baru osnuje bolnica sa 10 ležajeva, ali do toga nije došlo.

U Baru je 1882 , kao vidar i travar radio Mitar Vitić, ali mu je rad bio zabranjen ,a ljekovi zapečaćeni.

Sanitarne i zdravstvene prilike toga vremena bile su više nego očajne. Zbog nedostatka kanalizacije sve fekalije i sva nečistoća usmjereni su su bili ka Bokali potoku. Ka njemu su bile okrenute i tri do četiri primitivne uljare u Podgradu, koje za svoj proces rada nisu imale tekuću vodu, pa su otpadne materije razlivale po otvorenom prostoru, čekajući da kiša padne i sve to spere. Od svega toga se stvarao nesenosan smrad. S druge strane , Bar je oduvijek stradao od malarije. Mnoge baruštine u primorskom dijelu barskog polja tamo gdje se razlijevala rijeka Rikavac, a i vode koje preko ljeta zaostanu u koritima rječica i potoka, bile su legla malaričnih komaraca i uzrok stalne bolesti u narodu. (1)

1882. 16. januara od ovoga datuma vode se matične knjigerodjenih, vjenčanih i umrlih pravoslavne parohije u Baru. (3)

Posle 1883 pominje se Dr Petar Orahovac, koji je posle završetka studija u Moskvi radio u Baru. (6)

Vojvoda Mašo Vrbica

1888 godine Vojvoda Mašo Vrbica,komandant opsade Bara, otvara prvu savremeniju uljaru,na vodeni pogon, što znači da je imala tekuću vodu i nije zagađivala ololinu. –bila je sagrađena na Bunaru. Uz uljaru osnovao je i prvu fabriku sapuna, koja je praktično bila prva crnogorska fabrika. O kvalitetu sapuna se govorilo“dobar sapun , domaće prroizvodnje“. Dvor Knjaza Nikole je naručio 1000 kg sapuna u velikim komatima, što je bila najbolja preporuka i ostalim Crnogorcima.Kada je fabrika prestala sa radom nema podataka. (1)