Liječenjem treba da upravlja ljekar, a ne Google- razgovor sa Dr Ginom Masoničić vodila Jasmina Struga

Zašto baš interna medicina?
Zašto medicina-mogu da kažem slučajno, ali kao što znamo ništa nije slučajno. Meni su tokom školovanja društvene nauke bile bliže, istorija, geografija, jezici, pa sam u gimnaziji završila društveno-jazički smer. Posle mature u XI beogradskoj gimnaziji, 1974 godine razmišlaja sam o političkim naukama, ekonomiji, turizmu. Pošto se na ovim fakulteima nije polagao prijemni, dovoljno je bilo da se u avgustu samo predaju dokumenta, ja sam se spremala za dug letnji odmor kod familije u Crnoj Gori. Da napomenem da sam ja iz Crne Gore, iz Drobnjaka, iz porodice Karadžić, rodjena sam u Šavniku, gde smo živeli do 1962 godine, kada smo se preselili u Beorad, gde sam završla Osnovnu školu, Gimnaziju i fakultet… I tako, taj put je odredio moj zivotni poziv. Putovali smo autobusom i pred samo odredište desila se saobraćajna nesrća. Sutradan kad sam došla sebi, javila sam se porodici u Beogradu i rekla da mi pošalju knjige za prijemni na medicinskom fakultetu, što nije bila baš pametna odluka, jer me čekalo puno učenja. Ali trud se isplatio i ja sam se upisala na medicinu sa maksimalnim brojem poena iz biologije i hemije i minimalnim iz fizike. Tako sam upisala mededicinski fakultet, školske 1974/75. godine. Naravno, sve je išlo svojim tokom, završila sam fakultet u roku i posla da se prijavim na Biro rada, u vezi pripravničkog staža, gde sam dobila informaciju da se sledeći put javim za godinu dana, jer je pre mene više od 1300 ljekara koji čekaju na staž. Nije mi pomoglo ni to sto sam bila stipendista, velikodušno mi oproštena stipendija.
Gdje ste sve radili ?
Krenula sam da bezuspešno trazim posao bilo gde u Srbiji, konkurišem i u Crnoj Gori. To je potrajalo. Početkom marta 1981. poziva me rodjak iz Ulcinja Vukoman Žugić,koji me obaveštava da su barskoj bolnici potrebni mladi lekari. Naravno prihvatam poziv, dolazim u Bar i 9. marta počinjem da radim kao stažer u MC“Blažo Jošov Orlandić“, na Hirurškom odelenju. 1. jula 1982. god, prelazim u Garnizonsku ambulantu, gde ostajem više od 13 godina. To je vrlo značajan period u mom i ličnom i profesionalnom životu – brak deca, specijalizacija. Na specijalizaciju sam čekala sedam godina- kao trupni ljekar mogla sam da dobijem samo opštu medicinu, što nije bio moj izbor- čekala sam pedijatriju, internu, kasnije mikrobiologiju, transfuziju, ali ništa. Godine su prolazile, ja rodila i drugo dete… U julu 1988. god.dobijam specijalizaciju interne medicine, uz rad, koju završavam 1992. godine, o svom trošku. Završi se specijalizcija, vraćam se u kasarnu, gde nemam specijalističko mesto, nema više ni one vosjke…ratno vreme. Sredinom avgusta 1995. godine počinjem da radim u Domu zravlja – gde sam ostala do 8. marta 2011, kada sam kao tehnološki višak dobila otkaz. Silom prilika u julu te godine otvaram ordinaciju interne medicine. Moram da dodam da nisam prihvatila mesto upravnika jedne velike ustanove u Beogradu i ponuđenu subspecijalizaciju iz kardiologije jer sam imala neke druge prioritete.
Kada sve saberem čitav radni vek sam provela u Baru – radila sam u svim zdravstvenim ustanovama u Baru – Bolnica, Dom Zdravlja, Garnizonska ambulanta, obišla sve prigradske ambulante i na kraju privatna praksa. Definitivno ovo je me je obogatilo i osnažilo i kao čoveka i kao lekara.
Koje su lijepe i one manje lijepe strane Vašeg posla?
Ono što je lepo i manje lepo u našem poslu je to što uvek vidiš rezultat svog rada…ako si uspeo da pomogneš, raduješ se srećan si. Ako nisi tuguješ, patiš. Na svu sreću prve su situacije češće, ali ima i ovih drugih. To je život.

Šta obuhvata interna medicina ?
Interna medicina je grana medicine koja se bavi problemima i bolestima unutrašnjih organa. Samim tim, ukratko se može reći da se interna medicina bavi opštim zdravljem odraslih. Interna medicina se, ne bez razloga, naziva “kraljicom medicine”, jer predstavlja osnovu mnogih subspecijalizacija odnosno grana medicine uže specijalizovanih za pojedine organe ili organske sisteme. U grane interne medicine spadaju kardiologija,pulmologija endokrinologija, gastroenterologija, reumatologija, nefrologija, alergologija i imunologija. Internista je lekar čija je specijalnost interna medicina. koristi sve anamnestičke podatke koje dobija od pacijenata ili njegove rodbine, fizikalni pregled i dijagnostičke procedure koje se obavljaju radi prevencije ili dijagnostike oboljenja. Pored ovog kliničkog dela , internista mora da se bavi i zdravstvenim prosvećivanjem da obrazuje i usmeri pacijenta kako da modifikuje svoj način života, da ga psihološki posavetuje, da daje lekove i uputi pacijenta kako da koristi propisane lekove. Naravno, medicina je timski rad pa internista konsultuje lekare drugih specijalnosti .                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                          Sa kojim problemima Vam se pacijenti najčešće obraćaju?
Radeći kao lekar u GA-garnizonskoj ambulanti -,bila sam najčešće jedini lekar, porodični lekar, što je značilo stalnu pripravnost, morala sam da zbrinjavam sve od vojničkih zdravstvenih problema- do zbrinjavanja, starešina, starih, dece i zena. Koliko god da je bilo teško, mogućnost pružanja zdravstvene zaštite na najvišem nivou, dostupnost usluga na VMA je značajno olakšavalo rad. Red i principi poštovanja vojne doktrine, obavezna edukacija su mi mnogo pomogli u daljem radu. U Domu Zdravlja je bilo lakše što se posla tiče, u dva sata završen posao, samo interna medicina, uglavnom kardiovaskularna patologija. Naravno, bilo je i drugih bolesti, ali preko pedeset posto pacijenata je sa srčanim problemima.Zahvaljujući najsavremenojoj opremi koju je menadžmet Doma zdravlja nabavljao tih godina , od 1996 imali smo dobro opremljen kabinet za srčana oboljenja. Imali smo kompjuterski EKG, ergometriju, Holter pritiska, Holter EKG , zbog čega sam završila neophodne edukacije i dobar deo vremena radila te dijagnostičke procedure, što je i danas slučaj.
 Da li nam ukratko možete objasniti kako izgleda jedan internistički pregled?
Jedan od najznačajnijih predmeta na medicini je medicinska propedevtika, a koji se odnosi na to sve ono što porazumeva pregled pacijenta – od anamneze do zaključka.Mislim se da se na to zaboravilo, jer danas su lekari, čini mi se često preokupirani komjuterima, papirima.
Internistički pregled počinje od ulaska pacijenta u ordinaciju – jer se mnogo sazna o pacijentu – od toga kakvo je držanje pacijenta, pa do nekih sitnih detalja Dalje tokom razgovora ljekar specijalista interne medicine, a i drugi, uzima detaljne podatke od pacijenta uključujući razlog dolaska, ranije bolesti, bolesti u porodici, navike, socijalno epidemiološki podaci (anamneza). Zatim obavlja i detaljni klinički pregled koji obuhvata inspekciju, palpaciju, perkusiju i auskultaciju što znači da će ljekar utvrditi kakvo je opšte stanje pacijenta, pogledati kožu i vidljive sluznice, laganim pritiscima vrhovima prstiju pregledati limfne čvorove, krvne sudove, trbušne organe i poslušati srce i pluća. Sastavni dio pregleda je i mjerenje krvnog pritiska, nekad SpO2, odeđivanje BMI I, mjerenje šećera u krvi – glukometrom. Po zavšenom razgovoru i pregledu u dogovoru s pacijentom odlučuje se o daljnjim potrebnim pretragama ili pregledima. Dobar internista i kliničar uglavnom može biti u stanju prepoznati i rešiti većinu tegoba. Ipak kada je neophodno pacijent se uputi na konsultativne subspecijalističke preglede ili na kliničko I bolničko ispitivanje I lečenje. Moram da napomenem da smo mi nekada nakon zavrsenog med. fakulteta, pripravničkog staža I najmanje dve godine prakse mogli dobiti specijazaciju interne medicine koja je trajala četiri godine. Posle nekoliko godina staza mogla se dobiti subspecijalizacija. Sada je to drugacije- nema vise specijalizacije interne medicine, vec specijalizant odmah dobija subspecijalisticko usmerenje-kardiologija, endokrinologija i dr. u ukupnom trajanju od pet godina. Nisam sigurna da je to dobro – ne rade svi u velikim gradovima, kliničkim centrima, velikim bolnicama, gde mogu da se bave samo svojom užom specijalizacijom, prema kojoj su od starta usmereni.Z a rad u manjim mestima treba dobro poznavanje svih oblasti interne medicine.

U savremenoj medicini, internista bira polje ekpertize kojom će se bliže baviti ali i dalje u sklopu svih bolesti posmatra cjelokupan organizam. Pored toga, u jednom od intervjua ste rekli da je pola dijagnoze sadržano u tome da se pacijent sasluša. Dakle, individualan pristup je od izuzetnog značaja. Kako biste nam to prokomentarisali?                                                                                            Naravno-osnovno je svaki pacijent je priča za sebe-znači individualni pristup. Ali to je danas utopija. Kako kolege mogu da ispoštuju ono što bi trebalo da bude pravilo individualni pristup, kada realno imaju tri puta više pacijenata, od onog što je predvidjeno kao norma. Svi bi oni želeli da tako rade, ali stvarnost je drugačija. Trudim sa da uvek imam vremena da saslušam pacijenta i uvek sam to radila i sada u privatnoj ordinaciji, ali i dok sam radila i u državnoj službi. Često su pacijenti koji su čekali pitali „ operiše li unutra“. Iz ličnog iskustva znam koliko znači kad vidiš da ti lekar veruje i razume tvoj problem. Nekada je taj razgovor lekovitiji od svih medikamenata. Stalno govorim da niko nije došao na pregled iz hira, nego zato sto mu nesto nedostaje-zdravlje, pažnja, sagovornik.
Da li mislite da pacijent može da postavlja indikacije za specijalističke i dijagnostičke procedure, pošto to u posljednje vrijeme nije rijedak slučaj?
Zadnjih godina se dešava se da na pregled dodju pacijenti, donesu urađene malaze, uradjene snimke , ponekad i snimke MSCT-skener, koji su uradjeni po sopstevnom nahodjenju. Nisam sujetan lekar, uvek pozovem kolegu radi konsultacije, ali pacijetnu stavim do znanja da nije došao u smoposlugu i da ja treba da odradim svoj posao, da dam mišljenje, a njegovo je da mi poveruje, prihvati preporuke i terapiju, ili da potraži mišljenje drugog kolege.U šali kažem da se ja ne bavim tuđim poslovima, pa molim da nama lekarima kolega Google ne uzima hleb. Da se razumemo moja obaveza kao lekara da pacijentu sve objasnim, dam informacije na sva njegova pitanja, da se bavim zdravstvenim prosvećivanjem, da ne bi pacijent lutao i često pogrešno shvatio ono što je stručno napisano u medijima, portalima, forumima. Definitivno, lekar je taj koji mora da zna da upravlja situacijom. No, lako je pričati..ali kad ti dodje 50-60 i više ljudi, teško je da se posvetiš svakome kako bi želeo.
Pacijenti često vjeruju da je najskuplja medicinska procedura uvijek najbolja, međutim, sve tehnološki unapređene metode dijagnostike samo su alat u rukama kliničara, moćan samo uz dobar pristup pacijentu. Kako to komentarišete?
Pacijent ima pravo da dobije kvalitetnu uslugu i odgovarajuću terapiju. Naravno, u skladu sa mogućnostima sistema. Činjenica je da imamo dobre stručnjake, kojima su vrata svetskih klinika otvorena. Mnogo zaostajemo sa opremom, ali su sve dijagnostičke procedure dostupne u regionu. Kada sam počela da radim imali smo pored osnovnih lekarskih rekvizita – slušalica i aparata za pritisak samo RTG aparat. Definitivno, medicina se mnogo promenila, mnogo napredovala, mi smo morali da stičemo i druga znanja sem medicinskih veština-elektronika , kompjuteri, sve nam je mnogo nam je olakšalo rad. Danas je era telemedicine- roboti operišu. Ali, ipak lekar je taj koji stoji iza svega toga. Mašina daje svoj nalaz, ali doktor ipak daje interpretaciju onoga što je mašina zabeležila.

Učenje u medicini je cijeloživotni proces. Konstantno morate biti u toku sa novim istraživanjima. Da li Vam je to naporno? Da li bi Vaš izbor ponovo bio ovaj poziv, ako biste imali priliku ponovo birati?
Posle 40 godina rada , konstatnog učenja i formalnog i neformalnog, mogu da kažem da mi ne bi bilo teško da sve ponovim. Stalno učenje je deo mene i nikada mi nije padalo teško. I sada , kad baš i ne moram učim… Svuda oko mene su knjige.-stručne, razne monografije, belatristika, knjige o kuhinjama sveta, putopisi. Kad su bili mali , moji sinovi su me pitali kada ću da čitam šarene novine, koje čitaju druge žene. Ono što je obogatilo moj život je rad u NVO sektoru, gde sam prošla brojne neformalne obuke. Kroz struku na jedan način pomažem ljudima, a kroz NVO se bavim raznim društveno korisnim aktivnostima, što mi čini veliko zadovoljstvo.
Po vašem mišljenju, koje su loše strane svijeta medicine u današnjici? Šta biste savjetovali buduće doktore ili one koji razmišljaju o tome da upišu medicinu?
Iskreno mislim da nema loše strane u svijetu medicine. Ono što nije dobro je što sve manje imamo vremena za razgovor sa pacijentom, da se previše oslanjamo na tehniku.
Poruka za buduće kolege-ako ste sigurni u svoj izbor, budite spremni na mukotrpan rad, veliko odricanje, doživotno učenje, za šta nećete biti adekvatno nagrađeni. Ali, sve će vam to biti plaćeno na mnogo značajniji način spašenim životima, prvim dečijim plačom, zahvalnošću poznatih i nepoznatih ljudi.
I imajte uvek na umu da čuvate svoje dostojanstvo i dostojanstvo profesije.
Za kraj, voljela bih čuti par Vaših savjeta za očuvanje zdravlja.
Jedna devojka koja je radila kraće vreme u ordinaciji zapisivala je moje preporuke pacijentima kad je pošla ostavila mi napisano s druge strane recepta. To izgleda ovako.
Formula zdravlja, Ogledalo, Tehnički pregled- Čuvaj druge od sebe -Potražiti pomoć stručnjaka NPS, psihologa na vreme.
Da objasnim
Formula zdravlja 0-3-5-140-5-3-0 , nije moja preporuka, već udruženja kardiologa, ali je mnogo koristim .              U najkraćem 0 bez duvana, 3 šetnja 3km , 5 vrsta voća i povrća,140 sitolni pritisak, 5 visina ukupna holesterola ,    3 manje od LDL, 0 bez gojaznosti i šećerne bolesti.
Ogledalo-kao lekar imam obavezu da pacijentima objasnim o kakvom oboljenju se radi i šta on može da uradi da se poboljša stanje i upozorim na posledice ako nešto ne preduzme. Zato im kažem da sednu ispred ogledala i obave razgovor sa onim s druge strane ogledala i da se dogovore o prioritetima u njegovom životu.
Tehnički pregled-mnogi pacijetni se „pohvale „ činjenicom da nisu bili kod doktora godinama, sistematski pregled pamte iz škole, zbog čega ih upitam da li imaju kola…naravno, malo ih je bez vozila i svi znaju da se vozilo mora svake godine povesti na tehnički pregled da bi se registrovalov.Pa povedi sebe na jedan tehnički pregled, samo ovaj ne moraš da platiš.
Čuvaj druge od sebe-svake godine u vreme epidemije gripa pozivala sam sugrađane da ne idu na posao bolesni, jer ugržavaju svoje zdravlje produžavajući oporavak. Ono što je značajnije ne ugrožvaj zdravlje ljudi u svojoj okolini.Korona……
Psihičko zdravlje– Koliko je važno očuvati fizičko zdravlje, još važnije je voditi računa o psihičkom zdravlju, kako bi mogli da se da se izborimo sa svim stresnim situacijama koje život svakodnevno nosi i kao stanje u kome možemo da učimo, radimo, stvaramo i da budemo korisni sebi, svojim bližnjima kao i čitavom društvu.Najvažnije je potražiti pomoć stručnjaka na vreme.