Dr Ernesto De Benedeti

16. septembra 1877. U Napulju u Italiji rodjen je Dr Ernesto de Benedeti sin Solomuna. Porijeklom je Jevrej. On je 1906. došao u Bar kao ljekar kompanije AD „Barsko društvo“. Liječio je isključivo zaposlene u ovoj kompaniji i njihove porodice. U Balkanskom ratu iako strani državljanin dobrovoljno se javio i lično prestolonasledniku knjazu Danilu israzio spremnost da organizuje bolnicu u Murićanima kod Skadra, te bio šef te bolnice, a u Prvom svjetskom ratu takodje nastavio je da vrši tu svoju humanu dužnost, pa se 1916. sa srpskom vojskom povlači preko Albanije. Za učešće u tim ratovima dobio je više odlikovanja i priznanja, a i veliki ugled i poštovanje gradjana Bara. Oženio se Milicom Rafailović(1900) iz Bečića kod Budve 5.februara 1927, a vjenačli su se u Kotoru „kod poglavarstva“ (gradjanski brak). Imali su sinove Rudolfa i Gvida i kćerku koja je umrla kao dijete i sahranjena na pravoslavnom groblju Gvozden Brijeg u Baru.Sin Rudolf rodjen je 7.marta 1929. na Pristanu, a njihova kćerka Lida stara 3 mjeseca umrla je u Baru 23.jula 1934. i sahranjena na Gvozden Brijeg sa babom po majci.

Čitavu porodicu (Ernesta, Milicu i maloljetne sinove) uhapisli su Njemci januara 1944. Radi organizovanog rada za NOP Milica je osudjena na smrt i obješena 12.juna 1944. na Trojici kod Kotora, a dr. Ernesto je odveden prvo u Perast pa u Bogdanov kraj na Cetinju i na kraju u njemački logor Begenbazen kod Hanovera gdje je umro 10.januara 1945. Njegovi sinovi Rudolf i Gvido preživjeli su rat i sada se nalaze u Italiji.