Dr Božidar Vukovic

O sprečavanju „kužne bolesti“ –variole?

Zabilješke o „kužnoj bolesti“ u Crnoj Gori i graničnim područjima, možda se odnose na velike boginje. Vladao je veliki strah od ove bolesti jer se od nje često umiralo. . u knjizi „Petar I Njegoš i njegovo doba“, Dušan Vuksan piše: „U godini 1818. najviše prepiske s Austrijom, radfi sprečavanja kužne bolesti, koja je harala gotovo po cijeloj Crnoj Gori, a najviše po Crmnici. Da bi spriječili da se bolest uvuče u njihovu drtžavu Ausrtijanci su poslali sanitarnu komisiju u Crmnicu, jer je ovdje bilo najteže održati korson prema Paštrovićima…Komisija je napisala izvještaj u koja mjesta treba poslati sanitarni personal. No to nije išlo lako. 29. januara piše Plamenac Vladici, da je razgovarao sa Crmničanima „o austrijskom posilanju jednoga ćiruzuka (mislim slugu-naša primjedba),
Jednog deputata od sanitadi ( prewdstavnika saniteta), jednoga gvardijana ( stražara) i dva grebimerca ( grobara), koji bi istrijebili kužnu bolest iz Godinja, a oni su odgovorili, da ni po jedan način nijesu u stanju ze ljude primiti i manjtentati ( hraniti ) i plaćati, budući da sasvim razoreni i ono malo provižona od intrade, što su bili učinili, to su sasvijem destregali bježeći po jamama i pećinama živeći. Nemaju ni danas kruha za svoje prepitanije i javno i veleglasno su mi odgovorili, da te ljude ni po jedan način primiti ne mogu. Više volimo od ovoga kastiga umrijeti, negoli da se na nas tizi ljudi požale Gospodaru Vladiki i gospodi ćesarskoj.
Prirodno je da se ovako nije moglo stati na put epidemiji , koja je carstvovala po svoj Crnoj Gori i koja je često prouzrokovala jezive posledice.
Bolest se pojavila u Komanima, donijela je jedna djevojčica, koja je služila kod nekog Turčina u Podgorici „i u tu istu kuću i u drugu do nje najbližu umrlo je do sada 12 čeljadi, koja i danas stoje nepogrebenam budući su druga čeljad i svi susjedni žitelji u gore pobjegli.. a ostali Komani straže postavili, da se od njih čuvaju.. Još evo samo jedan slučaj uBukoviku, u kući Perovića, pšojavila se kuga i umrlo je troje čeljadi i nije se niko ukopao, nego Bukovčani zaždili kuću Perovića i sve itgorjelo i kuća i čeljad u kuću.“
Dr Nikola Zlatarov, kao predsjednik Društva ljekara narodne Republike Crne Gore u članku „Ličnost dr Petra Miljanića“ citira Medakovića o liječenju bolesnika u Crnoj Gori koji kaže: Bolesti koje travari ili vidari nijesu mogli izliječiti, ostavljane su samoj prirodi, da ona ishod bolesti riješi“
Dr Drago Petrović piše da je Dr Miljanić bio rigorozan u sprovođenju vakcinacije protiv velikih boginja i kaže: Čim je postigao da većina varoši u Crnoj Gori dobije ljekare, Miljanić počinje organizovati dvije tada nesumnjivo najpotrebnije i najvažnije grane zdravstvene službe.Sistematsko, obligatorno, vakcinisanje stanovništva protiv velikih boginja i sistematska borba na suzbijanju zaraznih bolesti u državi.
**************
U Baru je bio sa službom dr Josif Pera, koji je došao iz Rusije, 1895 i tu ostao čitavog života. On je inače bio Dalmatinac. Dr Pera 25.05.1896 godine šalje brzojav ministru unutrašnjih djela:“Jutros me je poslao okružni kapetan da vidim bolesnika na Pristanu, koji je Lojdovim parobrodom u prošli petak došao bolestan iz Carigrada. Ja ga zatekoh mrtva, a umro je od „variola vera“.istog dana sa svoje strane okružni barski kapetan brzojavlja Ministarstvu: Na zahtjev dr Pere pošao sam na Pristan, gdje je umro nekakav Podgoričanin od zarazne bolesti, arapskuh krasta i ja sam naredio onoj kući u kojoj je on umro da mora biti u karantinu 15 dana, a budući da njegovi rođaci nisu ga htjeli ponijeti do vječne kuće, to sam naredio nekijem kovačima da ga ponesu i ukopaju, a u isto vrijemestavio i njih u karantin. Rečeni Podgoričanin ukopan je pred ovdašnjom crkvo. Ovoliko radi znanja.
Braća umrlog stigla su iz Podgorice u Bar sa namjerom da prenesu svoga mrtvog brata, ne znajući od kakve bolesti je umro. To im nije bilo dozvoljeno od vlasti , već su stavljeni u karantin, kao i kovači koji su pokopali umrlog. Zbog toga jedan od braće, a i kovači šalju brzojav dr Miljaniću u kome se žale da su neopravdano stavljeni u karantin, kao i na uslove u karnatinu.